Citati - izreke

Voli sve što je Bog stvorio, veliku cjelinu i svako zrno pijeska u njoj. Voli svaki list, svaku zraku Božjeg svjetla. Voli životinje, voli biljke, voli sve. Voliš li sve, opažat ćeš zagonetke u svim stvarima. A kad ih jednom uočiš, počet ćeš ih iz dana u dan sve više shvaćati. I na koncu ćeš čitav svijet zavoljeti ljubavlju koja obuhvaća sve.

I što više pijem, sve više osjećam. Zato i pijem što u piću tražim sažaljenja i osjećanja... Pijem jer hoću da dvostruko patim!

Koliko je ljudi koji ne misle sami, nego žive od misli koje su izmislili drugi.

Priznajem da je dva puta dva četiri izvrsna stvar, ali ako već treba hvaliti sve i sva, kazat ću vam da i dva i dva jednako pet isto tako lijepo zvuči.

Ništa na svijetu nije teže od iskrenosti i nema ništa lakše od laskanja.

Ako si se uputio prema cilju i putem počeo zaustavljati da bi kamenovao svakog psa koji laje na tebe, nećeš nikada stići do cilja.

Osjećanje dubine pada isto je tako potrebno tim razuzdanim neobuzdanim prirodama kao i osjećanje više plemenitosti.

Duša ozdravi kad je s djecom.

Ili će uskrsnuti u svjetlu istine ili ... će prerasti u mržnju sveteći se i sebi i svima za to što je poslužio onome u što ne vjeruje.

Kao da spavam na javi ... Hodam, govorim i gledam, a spavam ...

Zar jedan časak, jedna minuta njene ljubavi ne vrijedi koliko cijeli ostali dio života, pa makar i u mukama sramote?

Ne, kočijašu, ne gazi! Ne smiju se ljudi gaziti, ne smije se ljudima kvariti život, a ako si pokvario život - kazni sebe ... Čim si sam pokvario, čim si uništio nečiji život - kazni sebe i nestani.

Kako se to događa da je u pametna čovjeka ono što kaže kudikamo gluplje od onoga što u njemu ostane?

Sve je kao ocean, sve teče i sve se dodiruje, na jednom mjestu dotakneš, a na drugom kraju svijeta odjekne.

Braćo, ljubav je učiteljica, ali je potrebno da je umiješ steći, jer ona se teško steče, teško kupuje dugotrajnim radom i polagano, jer ne treba voljeti samo trenutno i slučajno, već neprestano. A slučajno može svatko voljeti, pa i zločinac.

Znajte da nema ništa uzvišenije, moćnije, zdravije i korisnije u kasnijem životu od poneke lijepe uspomene ...

... neobičnost i osobenjaštvo prije škode nego što daju pravo na pažnju, poglavito kad svi teže za tim da sjedine ono što je posebno i nađu bilo kakav opći smisao u sveopćoj besmislici. A osobenjak je u najviše slučajeva nešto posebno i izdvojeno. Nije li tako?

Istinski realist, ako ne vjeruje, uvijek će u sebi naći snagu i sposobnost da ne povjeruje u čudo, a pojavi li se čudo pred njim kao neoboriva činjenica, prije će posumnjati u svoje osjećaje nego priznati činjenicu. A ako je i prizna, priznat će je kao prirodnu činjenicu, ali koja mu je do sada bila nepoznata. U realiste ne rađa čudo vjeru, nego vjera čudo. Ako realist jednom uzvjeruje, mora baš zbog svog realizma neminovno da prizna i čudo.

... zar zbilja ima svaki čovjek pravo da, motreći ostale ljude, presuđuje tko je od njih dostojan da živi, a tko nije više dostojan.

Onaj koji sam sebi laže i sluša svoju laž dotjerat će dotle da neće više poznati istine ni u sebi ni oko sebe, nego će dosljedno prestati poštovati i sebe i druge. A ne štujući nikoga, prestaje voljeti, a da bi se bez ljubavi i zabavio i razonodio, odaje se strastima i grubim slastima, te postaje prava životinja u svojim porocima, a sve zato jer neprestano laže i drugima i samome sebi. Onaj tko sam sebi laže najlakše se vrijeđa. Jer osjećati se uvrijeđenim, ponekad je vrlo ugodno, nije li tako? I zbilja, zna da ga čovjek nije uvrijedio, nego da je sam uvredu izmislio i sebi lagao, i da ljepše bude, sam je sebe preuveličao kako bi stvorio sliku, uhvatio se za riječ i od humčića načinio planinu - on sve to sam zna pa ipak se osjeća prvim uvrijeđenim, uvrijeđenim čak toliko da mu je ugodno i da osjeća veliko zadovoljstvo, a tim samim dolazi do prave omraze.

Gospode, smiluj se nevinima, svima onima, sačuvaj nesretne i nemirne, i uputi ih. Ti imaš putove: spasi ih tim putovima! Ti si ljubav, ti ćeš svima poslati radost.

Što više volim čovječanstvo uopće, to manje volim ljude - pojedince, svakog za se, kao odijeljenu ličnost.

... ma ja i ne vjerovao u život, ma se i razočarao u voljenoj ženi, razočarao se u sveopćem poretku, te se, naprotiv, uvjerio da je sve to prokleti i možda demonski i zbrkan kaos, pa me i zaprepastili svi užasi ljudskog razočaranja - ja ipak hoću da živim, i kad sam već jedanput prinio ustima taj pehar, neću ga više oduzimati dok ga ne ispijem do posljednje kapi!

... ponekad se govori o "zvjerskoj" čovjekovoj okrutnosti, ali to je nepravda i uvreda za zvijeri, jer zvijer ne može nikad biti tako okrutna kao čovjek, tako artistički, tako umjetnički okrutna. Tigar prosto grize i kida, i umije samo to. Ne bi mu nikad palo na pamet da pribije uši čavlima preko noći, sve kad bi to i mogao učiniti.

Toliko je neobrazovan običan čovjek da se stidi čak i nekog svog pravednog djela.

Na zemlji postoje tri sile, jedinstvene tri sile koje mogu da zauvijek pobijede i zarobe savjest tih nemoćnih buntovnika radi njihove sreće - a te su sile: čudo, tajna i autoritet.

... nema za čovjeka dragocjenijih uspomena od onih što ih je u najranijem djetinjstvu stekao u roditeljskoj kući, i to je gotovo uvijek tako, ako u porodici makar samo donekle vlada ljubav i sloga. Pa i u najgoroj porodici mogu se sačuvati dragocjene uspomene, ako je samo tvoja duša sposobna da nađe što je dragocjeno.

... ali u njemu je bilo nešto vrlo čudnovato, u njegovom pogledu kao da je blistalo čak neko ushićenje - ako hoćete osjećao je smisao i razum - ali u isto vrijeme i kao da je svjetlucalo neko bezumlje.

Meni su dosad govorili : "VOLI" i ja sam volio,ali što je iz toga ispalo? Ispalo je to da sam ja napola derao kaput i dijelio ga sa svojim bližnjim i obojica smo ostajali upola goli, po ruskoj polovici: "Ako odjednom hvataš nekoliko zečeva, nijednoga uhvatiti nećeš." A nauka kaže: u prvom redu voli samog sebe, jer se sve ma svijetu zasniva na ličnom interesu. Ako zavoliš samog sebe, završit ćeš svoje poslove kako treba, a i kaput će ti ostati čitav. A ekonomska, pak, istina dodaje -što je u društvu više ostvarenih privatnih poslova, i tako rekavši, čitavih kaputa, čvršći će biti njegovi temelji i tim prije se u njemu sređuje i oprašta stvar. Znači, stičući jedino i isključivo za sebe, ja zapravo time kao da stičem i za sve ostale i borim se za to da moj bližnji dobije nešto više od poderanog kaputa, i to ne od privatne darežljivosti pojedinca, nego uslijed sveopćeg napretka. Ta misao je jedinstvena, ali nam, na žalost, previše dugo nije padala na pamet pošto je bila potisnuta ushićivanjem, a izgleda, trebalo je samo malo oštroumlja pa da se sjetimo ...