Citati - izreke
Najveća baza citata, izreka, poslovica i mudrih misli
F. M. Dostojevski
Na što dane brojite kada je jedan dan dovoljan čovjeku da spozna svu sreću.
... zaista je svaki svima za sve kriv, samo što to ljudi ne znaju, a da znaju - odmah bi nastao raj.
Treba samo sačuvati nadmoć volje i razuma, i sve će smetnje biti pobijeđene kada dođe čas da se do najmanjih sitnica upozna sa svim pojedinostima stvari ...
Sve sretne obitelji nalik su jedna na drugu, svaka nesretna nesretna je na svoj način.
Podlac - čovjek na sve se navikne! A ako ja lažem, a ako čovjek zaista nije podlac, čovjek uopće, to jest sav rod ljuski, onda znači da je sve ostalo - predrasuda, samo nametnuti strah, i nema nikakvih zapreka, i tako to i mora da bude! ...
... sve je u rukama čovjeka, a sve mu ispred nosa umiče samo zbog njegovog kukavičluka ... I zanimljivo je čega se sve ljudi boje. Novog koraka, svoje vlastite nove riječi oni se boje.
Ima susreta sa potpuno nepoznatim ljudima za koje se počinjemo interesirati odmah od prvog pogleda, nekako odjednom, iznenadno i prije nego što kažemo jednu jedinu riječ!
Kada je čovjek boležljiv, njegovi snovi se često odlikuju neobičnom reljefnošću, jasnoćom i osobitom sličnošću sa stvarnosti. Ponekad dolazi do čudovišne slike ali sve okolnosti i cio tok prizora bivaju tako vjerojatne s tako finim i neočekivanim detaljima, ali harmoničnim sa cjelinom slike, da ih ni taj što sanja ni na javi ne bi mogao izmisliti, pa makar bio umjetnik kakvi su bili Puškin ili Turgenjev. Takvi snovi, bolesni snovi, uvijek se dugo pamte i ostavljaju dubok utisak na poremećen i već uzbuđen organizam čovjeka.
I što više pijem, sve više osjećam. Zato i pijem što u piću tražim sažaljenja i osjećanja ... Pijem jer hoću da dvostruko patim!
Lupetanje je jedna ljudska privilegija čovjeka nad svim bićima. Lupetanjem se do
... siromaštvo nije grijeh, to je istina. Ali bijeda, bijeda je porok. U siromaštvu vi još uvijek možete sačuvati svoju plemenitost urođenih osjećaja, a u bijedi nikad i nitko.
... budala sa srcem, a bez pameti ista je tako nesretna budala kao i budala s pameću ali bez srca.
... štošta na prvi pogled blista i htjelo bi da bude oličenje kreposti samo zato što ima svoju kočiju. A tko sve nema svoju kočiju ... I kako su sve do njih došli ...
Možda će me i ovdje držati za dijete - pa neka! Isto me tako svi, ne znam zašto, drže za idiota, nekad sam zaista bio toliko bolestan da sam i bio nalik na idiota; ali kako mogu biti idiot sad, kad i sam znam da me drže za idiota?
Zar to nije strahota? Tko još plače od straha? Nisam ni mislio da bi od straha mogao zaplakati netko tko nije dijete, čovjek koji nikad nije plakao (...). Rečeno je: "Ne ubij!", pa ako je on ubio, zar treba onda i njega ubiti? ne, to nije u redu.
Sad se tmina razišla, demon je otjeran, nema više nikakvih sumnji, u srcu mu je radost!
Samilost je najvažniji i , možda, jedini zakon svekolikog ljudskog bitka.
Samoća mu je domalo postala nesnosna, nekakav mu nov, vatren poriv obuze srce, i načas jarko svjetlo razgara mrak u kojem mu je duša čamila.
Djeca liječe dušu.
Postoji jedino vjera u ono što je rečeno iz srca!
