Citati - izreke

... pravica ne nudi svoju sklonost. Nju moraš osvojiti ljutom borbom. Za nju moraš iskrvariti do posljednje kapi krvi.

Kad god netko počini zlo izaziva pravednost.

Ne znam što to čovjeka snalazi. Na trenutke kao da nekud utoneš gdje nema zbilje ni ljudi, ni realnog života. Sve je u nekoj magli, nevidljivo, nestvarno, samo misli lete kao neke iskre i pale, žežu, ali osjećaš bol. To je sve što je stvarno u takvim trenucima.

Lude se uvijek igraju svojom glavom.

Šutnja je oklop pod kojim strpljivost rađa nemilosrdne duhove odmazde.

Stajati na jednom mjestu i čekati katkad znači poći naprijed. A često znači natrag.

Ja nosim krunu nad krunama. Nije od zlata i dragulja, nego sazdana od časti i poštenja i neću da je zamijenim nijednom drugom.

Ljubomora rađa mržnju što razara sve dobrote.

Pustiti narod da čeka na svoju pravicu najveća je i najopasnija greška što je može počiniti državnik. Pogreška koja se nikad ne da popraviti. Tko narod pušta da predugo čeka na svoja prava, taj može imati samo revoluciju.

Prava je osveta kad imaš protivnika čvrsto u šakama i danas, i sutra, i danju i noću, i svaki dan piješ kap po kap njegove krvi. kad gledaš kako mu kapaju suze iz očiju od muka, kad svakog dana zagledaš u njegove patnje. I on ti gleda u oči i svakog je časa svjestan kako mu se osvećuješ, kako ga gnječiš, ali mu ne zadaješ smrt, samo ga udaraš, a da mu ne zadaješ smrtni udarac. samo to znači osvetiti se.

Tiranin ne može umrijeti, tiraninu je suđeno da luta strahovitim putovima, posijanim najstrahovitijim patnjama, tiranin mora plaćati svaku kap nevine krvi što ju je prolio, a bezbroj je kapljica krvi u ljudskom tijelu. Tiranin mora platiti svaku suzu, isplakanu od mučenika čovjeka, a koliko je suza isplakano. Strahovito on plaća svoje grijehe počinjene u životu.

... čekanje troši snagu, mlohavi tijelo, uspavljuje duh i zamire hrabrost.

Ništa nije prirodnije nego da čovjek brani uvijek onoga s kojim mu je živjeti u zajednici. Ako ga ovaj izda, podvaljuje, pljačka, ne samo da ga ne brani nego ga ostavlja na milost i nemilost njegovu neprijatelju.

Probudi se pravednosti vječna, ustaj! Na daj sili harati svoju djecu. Ne daj zloći hraniti se dobrotom. Ne daj močvari progutati čiste. Pravednosti, udari strijelom nemani što su zalutale među poštene ljude. Pravednosti, probudi se, siđi! Golem te posao čeka na ovoj zemlji!

Ne ide plijen u ralje zvijeri od svoje volje. treba ga dugo i strpljivo čekati.

Kad pravedniku vežu ruke, onda se zloća sprema na nedjela.

... ljubav je u srcu - to je zvijezda gore na nebu. Sakriva se u noći, ali utrnuti ne može.

... sva njezina duša, sva mlada snaga srca, svaka kap krvi, svaki dijelak njezina bića, jedan je veliki čovječji život, upro se sa svim plamenima svoje snažne postojanosti, pretvorio se u ogromnu silu što pobjeđuje tamne duhove zla i gospodujući zapovijeda srećom ...

Smičeš se, smrti, životom kao rijeka dnom ... Sve gine samo ti ostaješ, goniš život kao pastir stado.

U siromaštvu je sjeme svih plemenitih osjećaja čovjeka jer siromaštvo je dobrota.

Čast je često ljudska gizda. Nije čovjek častan zato što mu putovi nisu bili skliski pa nije mogao posrnuti .. Častan je samo onaj koji govori istinu ...

Ništa nema na svijetu! Od svega ljudi jednako umiru! Luđaci su kad traže lažne časti, a odbacuju srce. Ništa neću: krune, časti, sve je ništa, ljubav želim, ništa drugo, samo srce koje mi se daje čitavo, do groba.

Domovina je ovo: kad si u njezinu naručju, sve su muke života snošljive, u tuđini i bijeli kruh je crn, u domaji i crni krušac slast. Nešto te drži u vlasti, prepuštaš se da ravna tvojom sudbinom.

... Sve što imamo valja steći u poštenju. Nije dosta pokajati se. Živjeti treba u poštenju. Laž je počast đavolska kojom zloća okružuje dušu da je otme sreći. Sreća je rad, poštenje, dobrota prema svojoj braći - vječna čistoća do smrti put je savršenstva.

O, čuješ li to, sveznajući, vidiš li? Zašto dopuštaš zloći da vlada dobrima? Zašto me je bacio u takvu nesreću? Možeš li to gledati, ako si uistinu gore?

Jadna mudrost koja traga za vječnom mladošću, a nije ni pokušala tražiti dobrotu.

... laž je najveća rugoba ljudskog roda. Kad čovjeku slažemo, moramo ga zamoliti za oproštenje. Ako smo se zakleli na silu, bila bi uvreda Bogu da lažju održimo zakletvu.

Žalost je smrtonosno djelo đavola, a radost i vedrina božji je dar.

Život se sastoji od niza neznatnih sitnica koje sačinjavaju velike doživljaje, a svaki je doživljaj iskustvo što može drugima biti putokaz pobuda.

Čovjek najlakše postane ljubimac silnika, valja mu laskati, glupo povlađivati, duhovito lagati i pametno mu šišati njegove zloće.

Pojam izdajice već je odavno riješen. Izdajstvo je najpodliji čin. Ubiti se može iz osvete, bijesa, zarobiti od gladi i nevolje, ali izdati svoje može se samo od podlosti srca.

... bez snage smo nemoćni. Što vrijedi odlučni duh, hrabra misao, vratolomna odluka. Sve je to ništa kad je tijelo mlohavo, slabo.