Citati - izreke

Ma koliko strašno bilo ono što mi je svijet učinio, još je strašnije ono što sam učinio sam sebi.

Niti jedan muškarac ne bi trebao vjerovati ženi koja otkriva svoje godine. Jer žena koja vam to kaže, reći će vam još svašta.

... ali demokracija jednostavno znači da narod batina narod u ime naroda.

Između ljudi koji se mrze uvijek postoji neka veza ili srodnost.

Tek si trebao naučiti da je mržnja, s intelektualnog stajališta, vječita negacija. Promatrana s gledišta osjećaja, mržnja je oblik atrofije koji ubija sve osim same sebe.

Bigamija je imati jednu ženu previše. Monogamija je to isto.

Djeca u početku vole svoje roditelje. Kasnije i osuđuju. Rijetko, možda nikad, opraštaju im.

Najgora posljedica romantične ljubavi je da nas ostavlja neromantičnima.

Sebičnost nije u tome da živiš onako kako želiš, nego u tome da zahtijevaš od drugih da žive kako ti želiš.

Neposlušnost je za svakoga tko poznaje povijest osnovna ljudska vrlina. Neposlušnošću je ostvaren napredak, neposlušnošću i pobunom.

Obožavam jednostavna životna zadovoljstva. Ona su zadnje utočište nas kompliciranih.

Kad zavolite sebe, to je početak ljubavne veze koja traje cijeli život.

Muškarci uvijek žele biti ženama prva ljubav. Žene su u tome puno profinjenije: žele biti njihova posljednja ljubav.

... na svijetu postoji samo jedna stvar koja je gora od toga da svatko o vama govori, a to je kad o vama ne govori nitko.

Ali ljepota - istinska ljepota - prestaje gdje produhovljeni izraz počinje. Duh je sam po sebi neka vrst prekomjernosti te uništava sklad svačijeg lica. U času kad čovjek sjedne i počne razmišljati, on vam se sav preobrazi u nos ili čelo ili u kakvu drugu grdobu. Ta pogledajte samo intelektualce koji su imali uspjeha u svojoj profesiji. Oni su izrazito ružni!

Kad nekoga jako, jako volim, nikad nikome ne odajem njegovo ime. To je kao da izručujem dio njega samoga. S vremenom sve više volim tajnovitost. Čini se da je to jedini način, na koji uspijevamo moderni život učiniti misterioznim i zamamnim, I najobičnija stvar ima svoju draž ako je krijemo pred drugima.

... svaki portret što je slikan s osjećajem, slika je samog umjetnika, a ne njegova modela. Osoba koju slika prikazuje, samo je - slučajnost, povod. Slikar ne otkriva u šarenilu boja tu osobu nego - sebe.

Porok se uvijek odražava na čovjekovu licu. i to se ne da skriti. Ljudi gdjekad vole pričati o tajnim porocima. No, tajnih poroka nema. Ako kakav bijednik ima neki porok, to se onda očituje u crtama oko njegovih usana, u njegovim oborenim očima, pa čak i u obliku njegovih ruku.

Svi mi nosimo u sebi i Raj i Pakao ...

... mladost se smješkala i bez razloga. I to je jedna od njenih najvećih draži.

Ništa ne liječi dušu bolje od čula, kao što našim čulima može samo duša pomoći.

Ima grijeha čija očaravajuća draž dolazi jače do izraza u sjećanju nego u samom sagrješenju, ima neobičnih pobjedničkih slavlja koja više gode ponosu nego strasti, slavlja koja duhu pružaju veću nasladu od bilo koje što su nam pružili ili će nam ikad moći pružiti naša čula.

Kucanje sata na polici kamina kao da je rastvaralo Vrijem na atome samrtničke strave, od kojih je svaki bio prebolan za podnijeti.

Mozak se hranio svojom vlastitom hranom, a mašta, izopačena jezom, svijala se od bola kao živ stvor, plesala kao nakazna marioneta u kakvu sajamskom šatoru, kesila se svaki čas kroz neku drugu obrazinu. A zatim, odjednom, kao da je Vrijeme stalo. Da, doista: onaj slijepi stvor koji je teško disao više nije puzao i, kako je Vrijeme sad bilo mrtvo, užasne misli sinuše na nj, iskopaše iz groba odvratno jezivu budućnost i baciše je pred nj. A on je zurio u tu budućnost i skamenio se od užasa.

Umjerenost je kobna stvar. DOVOLJNO, to je ako običan objed. Samo je VIŠE NEGO DOVOLJNO prava gozba.

Muškarac može biti sretan sa svakom ženom, sve dok je ne zavoli.

Jer upravo one strasti o čijem se porijeklu obmanjujemo, imaju najveću vlast nad nama, kao što su u nama najslabiji baš oni porivi za koje nam se čini da ih posve razumijemo. Nerijetko se događa da sami na sebi provodimo neke eksperimente, a sve misleći kako te pokuse vršimo na nekoj drugoj osobi.

Njemu se činilo da je samo ljudski život vrijedan analize. Ta što je sve drugo prema ljudskom životu! Istina, kad ljudski život promatramo kao neku alkemijsku posudu, u kojoj se, nad vatrom, isprepliću svi ljudski bolovi i burkaju sve ljudske radosti, ne možemo na lice staviti staklenu obrazinu niti se zaštititi od sumpornih plinova što smućuju mozak i uznemiruju maštu nakaznim čudovištima i jezovitim morama. Ima toliko suptilnih otrova da bismo se morali najprije razboljeti od njih kako bismo ih mogli upoznati. I čudnih bolesti ima, što ih najprije sami moramo preboljeti da bismo shvatili njihovu bit. Ali, ipak, kako li je velika nagrada što na zato pripada! A svijet nam se onda čini tako divnim! Kako li je divno promatrati čudesnu i nepobitnu logiku strasti i naš uzbudljivo šareni osjećajni život. - uočiti njihovu podudaranost i njihovo razmimoilaženje, sagledati njihov sklad i nesklad! Nije važno što te spoznaje skupo plaćamo! Nijedan osjećaji doživljaj nije preskupo plaćen!

Kad se žena po drugi put udaje. ona to čini samo zato što joj je prvi muž bio odvratan. A kad se muškarac po drugi put oženi, to je stoga što j obožavao svoju prvu ženu. Žene kušaju svoju sreću, a muškarci je stavljaju na kocku.

Nismo mi na svijetu zato da bi se razmetali svojim moralnim predrasudama. Ne osvrćem se na ono što običan svijet govori, ali se također ne petljam u ono što šarmantni ljudi čine. Kad me neka osoba privlači, ona me očarava izražavanjem svoje ličnosti, ma kakav taj izražaj bio.